od jutra sjedi.  ona zeli biti sama i zeli da je nitko nista ne pita.

razmislja... koliko je moguce da dode kraj necemu sto nikada zapravo nije ni pocelo..? koliko je moguce voljeti imaginarnu sliku čovjeka, jer onu pravu zapravo niti ne poznajes?

on odlazi...  nikada ni nije bio tu, ali on odlazi...

ulice vise nikada nece biti iste bez njega.. to nece biti taj grad ako njegova silueta barem jednom dnevno ne prode kraj nje...

ne smije to nikome reci, pobogu, proglasili bi je potpuno ludom..

u glavi joj je potpuna tisina. u momentima samo, iz praznine padne jedna kap na obraz, pa druga, pa treca...

njoj se čini kako je on bio savršen za nju. ona je u to uvjerena.

nije mu to nikada rekla. a kako stvari stoje, ni nece.

on odlazi, i tamo ce nekome, bas kako  je do jucer i njoj, uljepšavati monotonu svakodnevicu..

a ona ce zauvijek sama sebi, barem dvadeset puta u danu, pjevati...

".. nevermind, I'll find someone like you.."

i tada ce, nakon nekog vremena, i ona poceti vjerovati u to..

nevermind...

Objavio nellie u 17. kolovoz 2011 17:55:38 | 6 komentara

Danas je 28.dan. 28 dana nisam sposobna sama sebi prenijeti salicu kave od tocke A do tocke B. 28 dana nisam vozila auto. 28 dana nisam sposobna biti sama cijeli dan. Uvijek netko mora biti tu.

Bili smo na godisnjem. Planirali 7, ostali 9 dana. Obozavam Makarsku. Obozavam plaze u Makarskoj. Obozavam ribu u Makarskoj. Jednostavno, to je moje ljetovalište broj 1. Od tog obožavanja nisam obraćala pažnju na gužvu. Jednostavno sam se isključila.

Već prvoga dana godišnjeg (muči me- dal ja sad, kao službeno nezaposlena, idem na godišnji ili kako se to naziva?) odlučila sam poskudati sve zavoje, gaze i slicno i umociti nogu u nase more. Bilo je predivne tirkizne boje. Nisam mogla odolit. Koji osjećaj. Nakon gotovo 15 dana (mozda vama ne izgleda puno ali uffff, puno je) koristiti nogu kako spada. No moj je mozak slao izravne signale kako ne zeli da nogu koristim. Pa sam se malo borila sa zakonima prirode. Osjećala sam prekrasnu i savršenu slobodu kretanja.

Netko bi mogao reci kako pretjerujem, sto je 15 dana mirovanja? Ali, to je period dug 198 svjetlosnih godina. Za moj duh, to je potpuno ubojstvo. Nisam se predala.

Plivala sam stalno, cak mi se cini da imam male plivace kozice na nogama :) Ali to je trenutno jedino mjesto na kojem mogu biti i uzivati sama. Nema mogucnosti ozljede, nema straha.

Ali dosao je kraj i tome. Vratila sam se u brda. Ovdje vise nije ljeto. Ne. ovdje je po noci 10 stupnjeva. Pokrivena sam poplonom i dekom. Gdje da plivam, pobogu. Najbliza voda, koju bi mogla iskoristiti za plivanje, mozda je i zaledena. :)

A noga? noga je puno bolje od mene same. Noga je smršavila, izgubila mišiće i sad je mlohava i nikakva. Ali splasnula je i opeklina. Vidim si glezanj. Lijep je, kao i uvijek :)) Jucer sam je pocastila novim lakom za nokte. Da zna da je ja cekam. Jos malo i idem na prvi pregled.  Drzim fige, da je to to. Jos samo 32 dana. Pis of kejk.

p.s. jesam li vam rekla da sam diplomirala i da sam sada jos jedan broj na HZZ-u? e, sad znate. Kad te krene, krene te..

Objavio nellie u 2. kolovoz 2011 11:01:39 | 3 komentara

Sjećam se, kao da je bilo danas. 16.8.2010.

ja i najdrazi mi momak uzivamo u čarima jedne poznate turističke destinacije na plavom Jadranu. (jer znate sto se mora kad srce kaze ljeto...) Setam po plazi i trazim hlad da ne isprzim svoju aristokratski bijelu put. Nasla sam. Ne hlad, nego kanal. Mali, simpatični kanalčić koji su iskopali mali simpatični klinci. Moj zglob nikako nije bio zadovoljan otkrićem. Upao je u rupu i jednostavno se- iskrenuo. U tom sam trenutku vidjela sve svete ljude koji su na nebu, sve one ptičice iz crtića su mi zacvrkutale oko glave,a uz nalet bolnoga smijeha potekle su i suze "bolnice".

Ustala sam kako pravi mušketir, izvadila iz torbe 2 zaleđene boce vode i zavezala ih ručnikom na zglob. Sljedećih 2 sata provela sam u borbi sa dragim da ga pokosim u Yambu. U to se vrijeme moj zglobić ohladio i davao vrlo značajne i lako čitljive signale da je vrijeme za otić na hitnu. Do tamo sam odnešena.

Sljedećih 5 dana mog najdražeg godišnjeg odmora provela sam družeći se sa lijevom i desnom štakom i sa miss. Longetom. Momak je jadan, 5 dana služio kao lift (app na 3 katu).

No dobro. Proslo je i to.

Međutim, odlučili doktori da nije to baš samo tako, pa neka odem ja na operaciju zgloba. Naravno, dvije bolnice, dvije dijagnoze. Kazu da mi hrskavica liči na Musli žitarice.  Drugi ne kažu to. Pa hajde.

Kako je naše zdravstvo vrlo ažurno, na red sam došla prije mjesec dana. Ove dvije dijagnoze malo su me uplašile pa odlučih otići po treće mišljenje. Kod privatnika. Operacija besplatna uz Dopunsko. Pa hajde.

"Probušimo vam dvije rupice. U jednu stavimo kameru, u drugu alat i to je to. Drugi dan hodate. " Pa hajde.

Day  before yesterday sam se izoperirala. Ne. Ne hodam. Da, dva mjeseca ću bit na štakama. Da, nemam ljeta, nemam mora, nemam ničega.

Day after yesterday osjećam se kao govno. Izdeprimirano govno. Jer, život ide dalje. I bez mene. Gle čuda. A što sam uopće očekivala?

Objavio nellie u 8. srpanj 2011 9:47:05 | 6 komentara

Sutra se spremam za Metropolu.

hajte svi vi, stanovnici našeg Glavnog grada- gdje da idem u kvalitetan shopping? jel boli west gate ili arena centar, ili pak neki treći?

hilfe.

dankešn

Objavio nellie u 2. travanj 2011 12:34:48 | 3 komentara

Ponekad jos osjetim tvoj dah,
kao nekad, kad se okrenes u snu..
kao lahor dirne me na mah
kad smo i casa i ja prilicno pri dnu...

Obicno uvijek i slicnim danima
proslost se navali kao planina..
na tom cu vrhu da sazrem
jer samo s njega nekad nazrem nas...

Objavio nellie u 17. ožujak 2011 16:47:06 | 4 komentara

sinoć,

sasvim slučajno...

lažem.

nije slučajno.

OPET si zalutao u moje snove.

tako bi te se htjela riješiti.

a opet, tako je lijepo kad si tu.

pa makar i u snu.

koji klišeji.

Objavio nellie u 10. ožujak 2011 19:49:41 | 6 komentara

..često sam se pitala zašto ljudi dolaze u moj život..  u nekim se slučajevima pitam i zašto odlaze..

moja emotivnija strana, baš ona, skrivena ispod sloja osmijeha, sloja gnjeva, sloja ljutnje, sloja hladnoće često ispituje sama sebe. ponekad se i pitam, pa što mi to treba. pročitala sam tonu how-to-do knjiga o tome kako je bitno otpustiti  negativne energije da odu, osloboditi si svjetliji put ispunjen isključivo pozitivnim vibracijama. ali opet.. pa jbmu. za neke mi je ljude zaista žao da su se udaljili, da nas je život razdvojio, da su nas neki treći ljudi razdvojili ili pak mi sami i naš veliki, najveći ego..

ne znam, uvijek si prekidam ovakve misli i kažem- ok, oni ti u životu ne trebaju, ne utječu dobro na tebe, ne vole te zbog TEBE same..

ali opet, recite mi, zašto to toliko smeta.. i kad  ti najzadnji poznanik okrene leđa i ne izusti pozdrav.. a da ne govorim o ljudima koji su/bili dragi..

www.youtube.com/watch

Objavio nellie u 18. veljača 2011 16:48:24 | 4 komentara

ovako, povodom svih položenih ispita (iako su jos u tijeku ali mi smo optimisticne zenske), 19.2. imam iber kul parti sa curkama s faksa.

ne bi to bilo nista drugacije da nismo odlucile sastavit top listu najglupljih pjesama 80ih i 90ih godina pa cemo ih zalit litrom/po danom ispitu...

I mislim si ja, pa znaju moji potlačeni Mojblogeri, koji ne mogu doc na naslovnicu, sigurno neke odlične pjesme.

upozorenje je da zaobiđete senna M,  mineu i ekipu jer su oni van konkurencije i već su na visokim mjestima naše top liste.

p.s. želim na naslovnicu.

p.s.s. želim na naslovnicu

p.s.s.s.  upravo sam prolila kavu po kompiću, tepihu, fotelji i majici. jbmu sve. idem. dok ne crkne.

truli jors Nellie

Objavio nellie u 8. veljača 2011 13:37:55 | 11 komentara

vrijeme je ispita.. prvi rokovi od danas pa do 11.2. svaki dan osim vikenda(čudno..) A znate li sto ja fantasticno radim za vrijeme ispita? Čistim.Stan mi se sjaji ko majmunova guzica.

Jucer sam, umjesto da se primim integriranog kurikuluma, oprala 4 mašine robe, iste stavila sušit na balkon. pa sam vidjela da je balkon neuredan pa sam ga pomela. u povratku u kupaonicu zapazila sam mrlju na umivaoniku pa sam stavila rukavice i oprala cijelu kupaonu, izglancala pločice i sve sto vec ide uz to. onda sam na hodniku zapazila da je oko kvake na bijelim vratima malko tamniji predio pa sam i njega izribala, kao i sva ostala vrata u stanu. onda sam odlucila da sam gladna.. a kako nisam kuhala dugo, odlucila sam se za predjelo i krumpiriće sa skušom. ali kako cu kuhat kad treba prije suđe oprat? stavila krumpire kuhat, pa se uhvatila spužvice.. izglancala ormariće, frižider i sudoper. kad je hrana bila pri kraju, krenem u pripremanje stola. ima neka fleka- pa ajde da je rijesim. vidim i stolić u dnevnom je pun pepela od cigareta.. očistim. zategnem navlake na kauču, sjednem. krenem čitat. O NE! zagorilo mi ručak. probavim ga  onako garavog. naravno sredim svo suđe preostalo. sjednem. krenem citat.. 1.str, 2,3,4.. DIn-DOn.  stize djevojka cimeru u posjet... pa rijec-dvije, kava, muzika.. bla bla bla... ajde dosta je bilo. krenem u sobu. krevet nije napravljen. slozim ga. ali gle, pa lijep ce dan bit sutra, mogla bi oprat posteljinu. ucinjeno. u ormaru, pogled prema kratkim majicama, hmm, neke nisam dugo nosila. isprobavanje. ahh, ljeto... al, zasto nisu slozene po boji? ucinjeno. sjednem na friški, mirišljavi krevet.. posložim skripte ispred sebe. fali mi marker. u torbi je. u torbi je i nered, računi, papirići od kauguma. očisti. hladno je. naložila vatru. vratila se u sobu. zvoni mobitel. Najdraži. pričam mu stvari koje ga ne zanimaju, podsvjesno želim da i on radi isto.  završim razgovor, opet u dnevni boravak. cimer slaže puzle, Van Goghovi Suncokreti. pridružim mu se. nakon sat i po mozganja ne mogu vise. gle, gruntovčani su na tv-u. volim ih. gledam. ok, dosta je. povratak u sobu. KOLIKO je to sati???? 8 i pol. krenem citat. prodem sve jednom, prodem drugi put. "razvoj matematičkih pojmova", neeee moguuu. čitam još jednom. pola noći..na rokovniku mi piše sweet dreams. prihvatim poruku. klik, ugasili se i ja i svjetlo.

jutro nakon. jutros. 9:00. sjednem u predavaonu, dobijem ispit i citam. di je izvukla ta pitanja?? aha da. u knjizi. mislim, mozgam, moraaam to znat, to sam vec kolokvirala. znam, znam, znam. ne ne, nije to to. škicam u kolegicu. ja riješila 1,3,5,8, i 10 pitanje... on? DA!!! 2,4,6,7 i da da DEVETO. prepišem ja, pa prepiše ona. završi ispit.

vani je divan, sunčan dan.

volim život. sve do danas navečer..

kad opet moram krenut, al ovaj put...za ozbiljno :)

Objavio nellie u 1. veljača 2011 13:45:55 | 6 komentara

ničim izazvana krenula sam čitati svoje stare stare postove.. i vidim da mi fali ogromni komad slagalice.. ah, da, sjetih se.. pa ja sam izbrisala jako puno postova u jednom od naleta straha da ne izgubim privatnost.. steta, ogromna, tako bi voljela nasmijati se u nastavcima, a ne ovako  skupljati prasinu proslosti..

pozdrav dragi moji, vrijeme je za 45 minuta sna, a onda dalje na ucenje.. vrazji ispiti i tko ih je izmislio...

Objavio nellie u 19. siječanj 2011 14:59:18 | 4 komentara

Možda je došlo vrijeme i da ja napišem nešto?

možda, ali ne sada...

pozdrav novima i poljubac starima.

Objavio nellie u 21. studeni 2010 21:35:22 | 6 komentara

..najduža i najtužnija godina u mom životu..

Znate, ja vjerujem da ćemo se mi opet sresti negdje gore. i da je njemu vjerovatno nevjerovatno smiješna ova naša tuga. pa nas sad gleda i smije nam se onim njegovim zaraznim smijehom..

Frendić, vjerovatno vam je ludo gore. gutanje do jutra i tvoja truba.

srest ćemo se pod nekim drugim nebom...sigurna sam.

Objavio nellie u 19. srpanj 2009 14:31:07 | 6 komentara

znaš li što me drži?

tvoja najljepša ljubav,

baš ona kada zaspiš gledajući

kako ja učim.

i onda kad se smiješ a ja

ludim.

najviše me drži kada si ljut.

baš onako slatko ljut,

kada se ja smijem,

a ti ludiš.

a drži me, ljubavi, i

tvoj najnježniji dodir,

kada se u zagrljaju

oboje smijemo,

i nitko ne ludi..

Objavio nellie u 21. svibanj 2009 20:03:15 | 5 komentara

dobar vam dan dragi moji ljudi.. vi poznati i vi nepoznati..

nemate pojma kojom brzinom mi dani prolaze. petsto na sat, a ja kao da stojim na istoj točkici i ne mičem se..

učim, ljudi moji, tuta forca. sve si mislim da ne postanem prepametna. naš super sustav studiranja ilitiga bolonjski proces od mene je napravio krticu. pa čumijam u kući po cijele dane a vani divan, predivan dan. svakoga tjedna imam najmanje 3 kolokvija pa se borim ko don hihot s onim vjetrenjačama. jedino što me tješi da sam samo jednog pala, a ostalih tri tisuće prošla sa dobrim. što i nije tako loše. ali poznata je Nellie poupornosti pa hoće još i bolje.

od posljednjeg posta, ja se preselila u novi stančić, sada zaista mali kutak od 28 kvadratnih metara. sada gledan Kvarner s druge strane zaljeva. jest da me malo zgrade zezaju, ali kada se popnem malo više,e tad ga vidim. internet sam dobila tek neki dan iako sam se preselila prije puna dva mjeseca. malo sam se svađala sa gospodom u t-comu pa su se udostojili riješit nešto. uh..pa cu sada, iako ne obećajem, tj koliko mi mr.Bolonjski proces dozvoli, pisat češće.

anyway- ljeto nam se vratilo, uouououooo.. to je super, još malo pa 3-mjesečni odmor. nadam se. jer mi treba.

mašem i pozdrave vam šaljem

Objavio nellie u 14. svibanj 2009 14:45:01 | 5 komentara

Umjesto učenja, ja sam odbrala pisati.. nisam već dugo i fali.. već dugo nisam baš nigdje ispuštala svoje riječi, onako, baš kako volim, nepovezano i besmisleno..

već mi je učenja na vrh glave, a tek je početak, ispita i studija.. ispisala sam se seminara i radova na tone i sada s njima ložim vatru, jer nikome ne trebaju..  kući pada ono bijelo gov#"$ ko da smo u Kanadi, a grtalica mi remeti san... ovdje se u gradu kiša odlučila osvetiti za sve one krasne dane na Kvarneru,  pa neumorno pada i pada.. temperatura u stanu se spustila na 8 stupnjeva, a moja vatra neće da grije 100 kvadrata.. i sada sjedim u debelom puloveru i tipkam smrznutih prstiju.. ali tu sam, sama sa sobom, i volila bi da je i on tu pa bi bilo ljepše, a i toplije jer je on majstor u loženju a ja dijete koje je odraslo na centralnom na naftu.. ali opet, tu sam, sama, samostalna i zadovoljna.. da da, ja sam jako zadovoljna, i uz svo učenje i hladnoću i samoću... ja volim učiti, i nije uvijek ovako hladno kao ovog ponedjeljka, a i on je tu češće, samo što baš večeras nije..stvorila sam svoj mali stokvadratni kutak sreće i lijepo je.. nakon nekoliko mjeseci ovo je postao moj dom, a ne samo stan.. našla sam nove prijatelje, nove poznanike i nove puteve zadovoljstva.. i iz dana u dan budim se sve sretnija jer znam da postoji netko tko me čeka, dolje na trgu da popijemo sada već ritualnu kavu.. neke ljude više ne primjećujem, ne vidim ih mjesecima, pa sam ih jednostavno odlučila zaboraviti, baš kako su i oni mene.. neke sam prijatelje, nazovimo ih tako, odlučila prekrižiti, a neke nove, pa i stare uvesti u svoj život.. a neke kojih više nema, koji spavaju negdje gore njih nikada neću zaboraviti niti prekrižiti jer su dio moje osobnosti i života..

idem u kino, idem van, radim na sebi, stvaram i uživam.. veselim se što postojim i nakon nekog vremena ja sam opet ona stara, nepobjediva i sretna...

Objavio nellie u 2. veljača 2009 21:20:34 | 12 komentara

proslavila svoj rođendan, grozno kako se ta brojka vrtoglavom brzinom penje.. dobila raznih poklona i krasnih čestitka i zvali me ljudi s raznih krajeva lijepe naše, i facebook je učinio svoje, čak mi je i autoškola čestitala rođendan..

kako vlastiti rođendan nisam mogla proslavit na meni svojstven način ilitiga opijanjem do iznemoglosti zbog kolokvija iz psihologije, jučer sam to učinila sa vlastitim bratom i bocom crnoga. a slavlje će se nastaviti i danas i sutra i u subotu u ubiteljskom krugu i u nedjelju dok mamurluk budem lječila pelinkovcem...

nego, htjedoh reći da se osjećam staro.... ne toliko staro kao sam pojam ali staro naspram mojih kolegica s faksa koje su sve redom mlađe i do dvije godine i sad se bediram.. pa jbmti.. :)))

 kako me jedna moja draga kolegica pitala- šta si postigla u tih toliko i toliko godina, DOŠLO MI DA SE MALO ZAMISLIM- pa stvarno- šta?

eto, živim sama u stanu koji ne plaćam a lijep je i velik i komforan i mrvicu hladan.. u sretnoj sam veli već 2 i kusur godine, imam par vrlo dobrih prijatelja, za sada uspješno studiram i osmijeh, optimizam i cinizam su mi glavni aduti..ne žalim za ničim što sam učinila, ne sramim se nikoga i od nikoga ne okrećem glavu. imam psa i fancy sam, ha ha. s roditeljima sam u finom odnosu, odlazim van i petkom u 8 na predavanju izgledan kao da me tsunami izbacio... okružena sam pozitivnom energijom i uvijek kasnim, baš kao i sada:)))

pa eto, sve u svemu i nije tako loše...

Objavio nellie u 20. studeni 2008 11:20:06 | 7 komentara

Premijer Ivo Sanader izvjestio je da je Vlada zabranila kupnju božićnih i novogodišnjih darova, kao i organizaciju i održavanje božićnih i novogodišnjih domjenaka. Živjeli!

Hvala vam Mr. Prime Minister

Objavio nellie u 15. studeni 2008 9:58:30 | 6 komentara

studentica Nellie, ne zna šiti, ali zato svakoga jutra, baš kao i Maja Pogibeljčić, ustaje rano i po cijeli dan sluša predavanja. i na svakom je obavezna biti. što je polako živcira jer se osjeća kao u srednjoj školi. fuj.

no, dobro.. eto mena, nakon nekog vremena, napokon iz vlastitog stana i s vlastitog kompa. o da o da o da. tako da, nesmijem se žalit na predavanja, jer da nema njih, nebi imala ništa od ovoga u čemu trenutno uživam. baš kako mi je Nemezis jednom prilikom rekla- brzo ću se naviknut na samoću koja mi jako odgovara. jedino što me trenutno mori jest ova stupid dupid prehlada koja me žešće uhvatila pa kašljem ispustajući zvukove ko stari traktor. ali dobro, hraniteljica me opskrbila sa koldreksom, kupila sam si fini čajić od trešnjice, dragi mi donesao limuna i meda, pa će valjda proći. u nadi je spas.

joj dragi moji, kada bi samo znali koliko mi je lijepo i kako uživam. svako jutro se napokon budim s osmijehom i sa još većim sama sebi kuham kavu, baš onakvu kakva samo meni paše i kada pustim šalicu od iste te kave kraj kompa i nitko mi ništa ne kaže niti ima šta za komentirat. i obožavam skuhati veću količinu kavice i onda kada se vratim s faksa popiti onako hladnu.. mmmm... sad bi kavu.

dobro, jako često i nisam sama jer je stalno netko kod mene ali i to je lijepo, jer svi dođu i odu. još kad bi oprali suđe za sobom bilo bi savršeno, ali dobro, neću pretjerivat.

obećala sam vam sliku pogleda koji se pruža iz stana ali nekako je vrijeme ružno pa nikako da uhvatim čistu sliku.stići će, ima još vremena.

da se odmah pohvalim, danas sam riješila svoj prvi studentski seminar iz psihologije i dobila sam koliko?- pa pet ljudi moji, naravno.. he he:)

mah mah, do sljedećeg puta:)

Objavio nellie u 29. listopad 2008 20:23:33 | 6 komentara

Moram priznati, često gledam tv.. Znam da nije ni zdravo, niti da se ima bog-zna-šta naučit s te kutije ali eto, ja gledam.. Čak gledam i neke emisije koje me posebno iritiraju, tek toliko da vidim koja mi je granica izdržljivosti..

Tako me jučer, jedna kvazi hrvatska show biz emisija potaknula na tipkanje...

Svi znate da su Simonica i Ante sve prisutni, ne znam čime zasluženi medijski prostor dobili u Red Carpetu, i sada iskaču iz paštete i totalno iskrivljuju sliku realnosti svoj toj hrvatskoj mladoj mladeži. Jučer su se ovi pohvalili da su uspjeli napravit emisiju bez njih. Pljesak za Deljalela i Okatu. Ne mogu vjerovat da se o takva dva turbo glupana može uopće napravit prilog.. ali dobro, znamo da smo mi hrvati mrvicu lud narod pa volimo gledat budale. Simoni je puknuo nokat dok je otvarala Diorovu maskaru. Šmrc! da je bar pametna koliko je i zgodna pa da oklagijom kresne Lepo frizurastog muža. Ali nije pa jebiga... Pa ne mogu da se ne zapitam- koliko je glupost moguća?

Onda prilog- fashion week, čini mi se u Londonu, i tko tamo- gle, Mehunica i Modni patak. "Upravo su bili na večeri u Cavallijevom restoranu". Eto, umrla bi da to nisam znala. Mehunica nosi Vera Vang haljinu a Patak hopsa uz nju. Svi znamo što Nellie misli o Vera Vang kreacijama. Odakle toj ženi uopće toliko para, šta je ona? Poduzetnica? Čega? Šta ta poduzima? Šta moraš bit, zapravo u koju brašu moraš uć da bi bio toliko poduzetan???  A uz to, zanima me i kako se postaje netko da imaš prefiks "Modni" ili "Fashion"? Kad si beba, po mogućnosti muška, moraš se igrat barbikama, vikat fuj svaki put kad netko kopa nos i nosit traperice koje su i žene odbacile jer su previše uske? Baš nekako sumnjam da je jedan od to dvoje gore navedenih Gurua(??) ikada završio bilo koju modnu školu. i onda oni pljuju po nekome tko obuče majicu koja je fora, ali košta 300 kn, pa nije in.

I opet, ne mogu da se ne zapitam- zna li netko, koji je izvor njihove zarade?

A da ne govorim o onoj Super Silvi. moram vam priznati, i meni se smilila kad sam vidjela da je sva polomljena u onoj bolnici, totalno zaboravljena od Gurua i Patka ležala u jeftinoj trenerci. Pobresita- rekao bi Juan Armando di Maddona de Fernandez. Ona ne zna dal bi muža, dal bi ženu, dal bi tatu ili dozu praksitena. ona sada čita, i liječi živce istetovirana u ustanovi nekoj, već je vidim u sljedećoj epizodi kako se ženi sa Salome. On/ona joj može bit i muž, i žena i tata. I opet, pitanje- tko je Super Silva?

A gleda Nellie i Big Brother. znam, rijetka sam ail, odmah na početku sam napomenula, gledam i emisije koje me strašno nerviraju.

ove su sezone opako počeli.. svi svakoga u zdrav mozak i sve svakome ispod dekice.

najdraža mi je Zlatokosa, čijoj retardaciji nema kraja. A onaj jadni Žutac leti za njom ko pas. dobro, ipak je, bar kažu, muško, pa ga razumijem. ali se zatelebo i sada to odlučno negira. Strašno mi je na nerve išao onaj Marko ili kako mu je ime već, ali sam skužila da zapravo ima pravo, sve šta kaže, stoji ali je za moj ukus malo preglasan. A ona Izbušena Ličanka samo snima, da joj ga Zlatokosa ne odvede pod deku. Gđa. Beta je počela shvaćat da je luda bila kada se prijavila, e pa draga gospođo, vaša generacija uživa u životu i ako bi nešto željeli dokazati ne prijavljuju se u BBdebilanu. a i ona se zatelebala u Žutog(nevjerovatno) i sad hoće van, jer joj je, jooooj, teško... I pitam se sada- kada ćemo gledat grupni s.e.x.?:)

a jeste li vidjeli Grdićku u ultra-ne zabavno-monotonom kvizu(?) Pazi Zid? dobila je jedno teško pitanje i završila u bazenu. S koliko se metara puca penal u nogometu? po njenom, s 9. buć. Draga Alex, neprijatelja treba poznavati prije nego ga svladaš. ovdje pitanja nemam. sama je sve rekla..

Koju sliku Hrvatska šalje svijetu? Mi smo zemlja sa puno extra glupih manekenki, puno ljudi sa lošim frizurama i bad ukusom za muškarce.. i naravno, svi jedemo u D&G restoranu i razumijemo se u modu. pa predlažem novi naziv naše domovine.

Objavio nellie u 29. rujan 2008 13:52:59 | 12 komentara

Kako su mi moji najdraži hranitelji ovih dana prepustili familijarno gnijezdo zbog odlaska  na zasluženi godišnji odmor, u istome je ovih dana zaista zanimljivo.

Nađe se tu raznih lica, s kojima uspješno kafenišem između pranja i sušenja te peglanja robe, kuhnja ručka(koji btw, nikada ne kasni jer buraz mora na posao), spremanja suđa i  svih ostalih krajnje zanimljivih kućanskih radinosti. I ja se pitam kako uspjevam, ali za dobru kafu uvijek se nađe vremene. no, dobro, to je druga tema.

Između ostalih, danas su mi svratili i frendica+muž+mala(4 godine). i sve je bilo super, priča se, zapravo deremo se jer mala vrišti, hoće gledat crtiće, pa oće igrice, pa dobila o sve i sad je mir. ali ne, to sada nije dosta nego bi ona jela. pa kako da joj kažem da nema. raskomadam joj kotlet koji je čekao buraza ali dobro, nismo boduli, jeli. hop, pojede 2 komadića i više neće. sad će jabuku. oguli nellie jabuku, nareže, 2 komadića, neće više. sad bi grožđe. operi grožđe, daj joj grožđe. e neće grožđe, sad će bananu. e onda meni pukne film jer njeni roditelji, meni inače jako dragi ljudi, šute. i zapravo im se živo fućka šta me mala, da izvinete, zajebava.  u to doba, eto ga buraz i radi si sendvič. i zamislite šta- i ona će sendvič. a onda moj hitlerovski živac pukne i i gotovo. ja nedam. pa nek mi zamjeri ko god želi i kome god je drago. a onda, šta slijedi? počinje histerija, bacanje po podu, slonovske suze i mora se ići doma. on kaže- dosta, ona je zagrli i eto, slonovska usluga. mene mala, za pozdrav lupi šakom i odu. od živaca sam morala zapalit 3 cigare. pa čovječe. gdje je granica između ljubavi i iskorištavanja??

ja nemam svoje vlastite djece. još neko vrijeme ih ne planiram imati. ali jako volim djecu. zapravo obožavam ih. ali ne dozvoljavam da me vozaju. i sada ja slušam malo te sve stvari o odgoju djece. koliko shvaćam, sada se više ni muha ne smije spustit na dijete, jer te ono odmah prijavi na plavi ili zeleni telefon. i sve se treba pričat i pričat, i spuštat se na neznam ni ja koje razine. a recite mi, mi, koji smo odgojeni tako, da poštujemo starije, iskusnije, koji smo dobili  po dupetu kada smo zaslužii i sada smo prilično normalni ako smijem primjetiti, jesu li naši roditelji bili potpuno ludi? ja smatram da nisu. kako da se takvom, razmaženom djetetu objasni da to nije ni lijepo ni normalno?

ne zagovaram to da se djeca tuku, da me se ne bi odmah iznapadalo. ali na primjer dotična djevojčica je večeras zaslužila dobiti po dupetu. i ne samo večeras, nego više puta.. da li krivo mislim?

Objavio nellie u 26. rujan 2008 21:51:42 | 7 komentara