..najduža i najtužnija godina u mom životu..

Znate, ja vjerujem da ćemo se mi opet sresti negdje gore. i da je njemu vjerovatno nevjerovatno smiješna ova naša tuga. pa nas sad gleda i smije nam se onim njegovim zaraznim smijehom..

Frendić, vjerovatno vam je ludo gore. gutanje do jutra i tvoja truba.

srest ćemo se pod nekim drugim nebom...sigurna sam.

Objavio nellie u 19. srpanj 2009 14:31:07 | 5 komentara

znaš li što me drži?

tvoja najljepša ljubav,

baš ona kada zaspiš gledajući

kako ja učim.

i onda kad se smiješ a ja

ludim.

najviše me drži kada si ljut.

baš onako slatko ljut,

kada se ja smijem,

a ti ludiš.

a drži me, ljubavi, i

tvoj najnježniji dodir,

kada se u zagrljaju

oboje smijemo,

i nitko ne ludi..

Objavio nellie u 21. svibanj 2009 20:03:15 | 5 komentara

dobar vam dan dragi moji ljudi.. vi poznati i vi nepoznati..

nemate pojma kojom brzinom mi dani prolaze. petsto na sat, a ja kao da stojim na istoj točkici i ne mičem se..

učim, ljudi moji, tuta forca. sve si mislim da ne postanem prepametna. naš super sustav studiranja ilitiga bolonjski proces od mene je napravio krticu. pa čumijam u kući po cijele dane a vani divan, predivan dan. svakoga tjedna imam najmanje 3 kolokvija pa se borim ko don hihot s onim vjetrenjačama. jedino što me tješi da sam samo jednog pala, a ostalih tri tisuće prošla sa dobrim. što i nije tako loše. ali poznata je Nellie poupornosti pa hoće još i bolje.

od posljednjeg posta, ja se preselila u novi stančić, sada zaista mali kutak od 28 kvadratnih metara. sada gledan Kvarner s druge strane zaljeva. jest da me malo zgrade zezaju, ali kada se popnem malo više,e tad ga vidim. internet sam dobila tek neki dan iako sam se preselila prije puna dva mjeseca. malo sam se svađala sa gospodom u t-comu pa su se udostojili riješit nešto. uh..pa cu sada, iako ne obećajem, tj koliko mi mr.Bolonjski proces dozvoli, pisat češće.

anyway- ljeto nam se vratilo, uouououooo.. to je super, još malo pa 3-mjesečni odmor. nadam se. jer mi treba.

mašem i pozdrave vam šaljem

Objavio nellie u 14. svibanj 2009 14:45:01 | 5 komentara

Umjesto učenja, ja sam odbrala pisati.. nisam već dugo i fali.. već dugo nisam baš nigdje ispuštala svoje riječi, onako, baš kako volim, nepovezano i besmisleno..

već mi je učenja na vrh glave, a tek je početak, ispita i studija.. ispisala sam se seminara i radova na tone i sada s njima ložim vatru, jer nikome ne trebaju..  kući pada ono bijelo gov#"$ ko da smo u Kanadi, a grtalica mi remeti san... ovdje se u gradu kiša odlučila osvetiti za sve one krasne dane na Kvarneru,  pa neumorno pada i pada.. temperatura u stanu se spustila na 8 stupnjeva, a moja vatra neće da grije 100 kvadrata.. i sada sjedim u debelom puloveru i tipkam smrznutih prstiju.. ali tu sam, sama sa sobom, i volila bi da je i on tu pa bi bilo ljepše, a i toplije jer je on majstor u loženju a ja dijete koje je odraslo na centralnom na naftu.. ali opet, tu sam, sama, samostalna i zadovoljna.. da da, ja sam jako zadovoljna, i uz svo učenje i hladnoću i samoću... ja volim učiti, i nije uvijek ovako hladno kao ovog ponedjeljka, a i on je tu češće, samo što baš večeras nije..stvorila sam svoj mali stokvadratni kutak sreće i lijepo je.. nakon nekoliko mjeseci ovo je postao moj dom, a ne samo stan.. našla sam nove prijatelje, nove poznanike i nove puteve zadovoljstva.. i iz dana u dan budim se sve sretnija jer znam da postoji netko tko me čeka, dolje na trgu da popijemo sada već ritualnu kavu.. neke ljude više ne primjećujem, ne vidim ih mjesecima, pa sam ih jednostavno odlučila zaboraviti, baš kako su i oni mene.. neke sam prijatelje, nazovimo ih tako, odlučila prekrižiti, a neke nove, pa i stare uvesti u svoj život.. a neke kojih više nema, koji spavaju negdje gore njih nikada neću zaboraviti niti prekrižiti jer su dio moje osobnosti i života..

idem u kino, idem van, radim na sebi, stvaram i uživam.. veselim se što postojim i nakon nekog vremena ja sam opet ona stara, nepobjediva i sretna...

Objavio nellie u 2. veljača 2009 21:20:34 | 12 komentara

proslavila svoj rođendan, grozno kako se ta brojka vrtoglavom brzinom penje.. dobila raznih poklona i krasnih čestitka i zvali me ljudi s raznih krajeva lijepe naše, i facebook je učinio svoje, čak mi je i autoškola čestitala rođendan..

kako vlastiti rođendan nisam mogla proslavit na meni svojstven način ilitiga opijanjem do iznemoglosti zbog kolokvija iz psihologije, jučer sam to učinila sa vlastitim bratom i bocom crnoga. a slavlje će se nastaviti i danas i sutra i u subotu u ubiteljskom krugu i u nedjelju dok mamurluk budem lječila pelinkovcem...

nego, htjedoh reći da se osjećam staro.... ne toliko staro kao sam pojam ali staro naspram mojih kolegica s faksa koje su sve redom mlađe i do dvije godine i sad se bediram.. pa jbmti.. :)))

 kako me jedna moja draga kolegica pitala- šta si postigla u tih toliko i toliko godina, DOŠLO MI DA SE MALO ZAMISLIM- pa stvarno- šta?

eto, živim sama u stanu koji ne plaćam a lijep je i velik i komforan i mrvicu hladan.. u sretnoj sam veli već 2 i kusur godine, imam par vrlo dobrih prijatelja, za sada uspješno studiram i osmijeh, optimizam i cinizam su mi glavni aduti..ne žalim za ničim što sam učinila, ne sramim se nikoga i od nikoga ne okrećem glavu. imam psa i fancy sam, ha ha. s roditeljima sam u finom odnosu, odlazim van i petkom u 8 na predavanju izgledan kao da me tsunami izbacio... okružena sam pozitivnom energijom i uvijek kasnim, baš kao i sada:)))

pa eto, sve u svemu i nije tako loše...

Objavio nellie u 20. studeni 2008 11:20:06 | 7 komentara

Premijer Ivo Sanader izvjestio je da je Vlada zabranila kupnju božićnih i novogodišnjih darova, kao i organizaciju i održavanje božićnih i novogodišnjih domjenaka. Živjeli!

Hvala vam Mr. Prime Minister

Objavio nellie u 15. studeni 2008 9:58:30 | 6 komentara

studentica Nellie, ne zna šiti, ali zato svakoga jutra, baš kao i Maja Pogibeljčić, ustaje rano i po cijeli dan sluša predavanja. i na svakom je obavezna biti. što je polako živcira jer se osjeća kao u srednjoj školi. fuj.

no, dobro.. eto mena, nakon nekog vremena, napokon iz vlastitog stana i s vlastitog kompa. o da o da o da. tako da, nesmijem se žalit na predavanja, jer da nema njih, nebi imala ništa od ovoga u čemu trenutno uživam. baš kako mi je Nemezis jednom prilikom rekla- brzo ću se naviknut na samoću koja mi jako odgovara. jedino što me trenutno mori jest ova stupid dupid prehlada koja me žešće uhvatila pa kašljem ispustajući zvukove ko stari traktor. ali dobro, hraniteljica me opskrbila sa koldreksom, kupila sam si fini čajić od trešnjice, dragi mi donesao limuna i meda, pa će valjda proći. u nadi je spas.

joj dragi moji, kada bi samo znali koliko mi je lijepo i kako uživam. svako jutro se napokon budim s osmijehom i sa još većim sama sebi kuham kavu, baš onakvu kakva samo meni paše i kada pustim šalicu od iste te kave kraj kompa i nitko mi ništa ne kaže niti ima šta za komentirat. i obožavam skuhati veću količinu kavice i onda kada se vratim s faksa popiti onako hladnu.. mmmm... sad bi kavu.

dobro, jako često i nisam sama jer je stalno netko kod mene ali i to je lijepo, jer svi dođu i odu. još kad bi oprali suđe za sobom bilo bi savršeno, ali dobro, neću pretjerivat.

obećala sam vam sliku pogleda koji se pruža iz stana ali nekako je vrijeme ružno pa nikako da uhvatim čistu sliku.stići će, ima još vremena.

da se odmah pohvalim, danas sam riješila svoj prvi studentski seminar iz psihologije i dobila sam koliko?- pa pet ljudi moji, naravno.. he he:)

mah mah, do sljedećeg puta:)

Objavio nellie u 29. listopad 2008 20:23:33 | 6 komentara

Moram priznati, često gledam tv.. Znam da nije ni zdravo, niti da se ima bog-zna-šta naučit s te kutije ali eto, ja gledam.. Čak gledam i neke emisije koje me posebno iritiraju, tek toliko da vidim koja mi je granica izdržljivosti..

Tako me jučer, jedna kvazi hrvatska show biz emisija potaknula na tipkanje...

Svi znate da su Simonica i Ante sve prisutni, ne znam čime zasluženi medijski prostor dobili u Red Carpetu, i sada iskaču iz paštete i totalno iskrivljuju sliku realnosti svoj toj hrvatskoj mladoj mladeži. Jučer su se ovi pohvalili da su uspjeli napravit emisiju bez njih. Pljesak za Deljalela i Okatu. Ne mogu vjerovat da se o takva dva turbo glupana može uopće napravit prilog.. ali dobro, znamo da smo mi hrvati mrvicu lud narod pa volimo gledat budale. Simoni je puknuo nokat dok je otvarala Diorovu maskaru. Šmrc! da je bar pametna koliko je i zgodna pa da oklagijom kresne Lepo frizurastog muža. Ali nije pa jebiga... Pa ne mogu da se ne zapitam- koliko je glupost moguća?

Onda prilog- fashion week, čini mi se u Londonu, i tko tamo- gle, Mehunica i Modni patak. "Upravo su bili na večeri u Cavallijevom restoranu". Eto, umrla bi da to nisam znala. Mehunica nosi Vera Vang haljinu a Patak hopsa uz nju. Svi znamo što Nellie misli o Vera Vang kreacijama. Odakle toj ženi uopće toliko para, šta je ona? Poduzetnica? Čega? Šta ta poduzima? Šta moraš bit, zapravo u koju brašu moraš uć da bi bio toliko poduzetan???  A uz to, zanima me i kako se postaje netko da imaš prefiks "Modni" ili "Fashion"? Kad si beba, po mogućnosti muška, moraš se igrat barbikama, vikat fuj svaki put kad netko kopa nos i nosit traperice koje su i žene odbacile jer su previše uske? Baš nekako sumnjam da je jedan od to dvoje gore navedenih Gurua(??) ikada završio bilo koju modnu školu. i onda oni pljuju po nekome tko obuče majicu koja je fora, ali košta 300 kn, pa nije in.

I opet, ne mogu da se ne zapitam- zna li netko, koji je izvor njihove zarade?

A da ne govorim o onoj Super Silvi. moram vam priznati, i meni se smilila kad sam vidjela da je sva polomljena u onoj bolnici, totalno zaboravljena od Gurua i Patka ležala u jeftinoj trenerci. Pobresita- rekao bi Juan Armando di Maddona de Fernandez. Ona ne zna dal bi muža, dal bi ženu, dal bi tatu ili dozu praksitena. ona sada čita, i liječi živce istetovirana u ustanovi nekoj, već je vidim u sljedećoj epizodi kako se ženi sa Salome. On/ona joj može bit i muž, i žena i tata. I opet, pitanje- tko je Super Silva?

A gleda Nellie i Big Brother. znam, rijetka sam ail, odmah na početku sam napomenula, gledam i emisije koje me strašno nerviraju.

ove su sezone opako počeli.. svi svakoga u zdrav mozak i sve svakome ispod dekice.

najdraža mi je Zlatokosa, čijoj retardaciji nema kraja. A onaj jadni Žutac leti za njom ko pas. dobro, ipak je, bar kažu, muško, pa ga razumijem. ali se zatelebo i sada to odlučno negira. Strašno mi je na nerve išao onaj Marko ili kako mu je ime već, ali sam skužila da zapravo ima pravo, sve šta kaže, stoji ali je za moj ukus malo preglasan. A ona Izbušena Ličanka samo snima, da joj ga Zlatokosa ne odvede pod deku. Gđa. Beta je počela shvaćat da je luda bila kada se prijavila, e pa draga gospođo, vaša generacija uživa u životu i ako bi nešto željeli dokazati ne prijavljuju se u BBdebilanu. a i ona se zatelebala u Žutog(nevjerovatno) i sad hoće van, jer joj je, jooooj, teško... I pitam se sada- kada ćemo gledat grupni s.e.x.?:)

a jeste li vidjeli Grdićku u ultra-ne zabavno-monotonom kvizu(?) Pazi Zid? dobila je jedno teško pitanje i završila u bazenu. S koliko se metara puca penal u nogometu? po njenom, s 9. buć. Draga Alex, neprijatelja treba poznavati prije nego ga svladaš. ovdje pitanja nemam. sama je sve rekla..

Koju sliku Hrvatska šalje svijetu? Mi smo zemlja sa puno extra glupih manekenki, puno ljudi sa lošim frizurama i bad ukusom za muškarce.. i naravno, svi jedemo u D&G restoranu i razumijemo se u modu. pa predlažem novi naziv naše domovine.

Objavio nellie u 29. rujan 2008 13:52:59 | 12 komentara

Kako su mi moji najdraži hranitelji ovih dana prepustili familijarno gnijezdo zbog odlaska  na zasluženi godišnji odmor, u istome je ovih dana zaista zanimljivo.

Nađe se tu raznih lica, s kojima uspješno kafenišem između pranja i sušenja te peglanja robe, kuhnja ručka(koji btw, nikada ne kasni jer buraz mora na posao), spremanja suđa i  svih ostalih krajnje zanimljivih kućanskih radinosti. I ja se pitam kako uspjevam, ali za dobru kafu uvijek se nađe vremene. no, dobro, to je druga tema.

Između ostalih, danas su mi svratili i frendica+muž+mala(4 godine). i sve je bilo super, priča se, zapravo deremo se jer mala vrišti, hoće gledat crtiće, pa oće igrice, pa dobila o sve i sad je mir. ali ne, to sada nije dosta nego bi ona jela. pa kako da joj kažem da nema. raskomadam joj kotlet koji je čekao buraza ali dobro, nismo boduli, jeli. hop, pojede 2 komadića i više neće. sad će jabuku. oguli nellie jabuku, nareže, 2 komadića, neće više. sad bi grožđe. operi grožđe, daj joj grožđe. e neće grožđe, sad će bananu. e onda meni pukne film jer njeni roditelji, meni inače jako dragi ljudi, šute. i zapravo im se živo fućka šta me mala, da izvinete, zajebava.  u to doba, eto ga buraz i radi si sendvič. i zamislite šta- i ona će sendvič. a onda moj hitlerovski živac pukne i i gotovo. ja nedam. pa nek mi zamjeri ko god želi i kome god je drago. a onda, šta slijedi? počinje histerija, bacanje po podu, slonovske suze i mora se ići doma. on kaže- dosta, ona je zagrli i eto, slonovska usluga. mene mala, za pozdrav lupi šakom i odu. od živaca sam morala zapalit 3 cigare. pa čovječe. gdje je granica između ljubavi i iskorištavanja??

ja nemam svoje vlastite djece. još neko vrijeme ih ne planiram imati. ali jako volim djecu. zapravo obožavam ih. ali ne dozvoljavam da me vozaju. i sada ja slušam malo te sve stvari o odgoju djece. koliko shvaćam, sada se više ni muha ne smije spustit na dijete, jer te ono odmah prijavi na plavi ili zeleni telefon. i sve se treba pričat i pričat, i spuštat se na neznam ni ja koje razine. a recite mi, mi, koji smo odgojeni tako, da poštujemo starije, iskusnije, koji smo dobili  po dupetu kada smo zaslužii i sada smo prilično normalni ako smijem primjetiti, jesu li naši roditelji bili potpuno ludi? ja smatram da nisu. kako da se takvom, razmaženom djetetu objasni da to nije ni lijepo ni normalno?

ne zagovaram to da se djeca tuku, da me se ne bi odmah iznapadalo. ali na primjer dotična djevojčica je večeras zaslužila dobiti po dupetu. i ne samo večeras, nego više puta.. da li krivo mislim?

Objavio nellie u 26. rujan 2008 21:51:42 | 7 komentara

Počele su kiše, dani su kraći, hladno je za ispizdit i sve se opet vraća na istu fucking točku baš kao i prošle godine.. ali mene to ne brine, ne ne. ja lično, se selim u grad, opet. nakon duge godine u najdražoj mi Pripizdini. opet se vraćam među puno novih iritantnih ljudi na velikom prostoru, što je zapravo bolje od puno iritantnih ljudi na malom prostoru. a na većem prostoru veće su mogućnosti da nađaš i par ljudi koji su jednako iritantni kao i ti pa se skompate. e to ja hoću. ponovo se socijalizirati.

Da ne kukam samo, reći ću vam kako će mi lijepo biti. imat ću stan- samo za sebe stalno i za moju Mušku Ribu povremeno. Mojoj najdražoj Ženskoj Ribi vrata su uvijek otvorena i nadam se da će ona to prihvatit objeručke jer smo se rijetko viđale a tako mi fali ono glupo smijuljenje s njom. Imat ću veliku sobu sa double krevetom, dnevnjak, ne, i naravno veliku kuhinju i samo moj osobni toalet! imam i pravu malu privatnu knjižnicu u kojij se može naći baš svašta- od Sutijeske do NOB-knjiga, riječnika, par izvadaka iz kurana(moram naći prevoditelja, jer s koje god strane knige krenem- ne umem), pa onda ima i ljubića i krimića i svega po malo.. tako da- literature imam:) i sve to za samo Režije,99 kn/mjesec. a ako nazovem odmah imat ću i svoj net i svoj telefon:)) još moram Hranitelja(Medo Štedo) nagovorit da mi dopusti dizanje kredita u njegovoj banci pa da uzmem neki fini laptop pa da tipkam.

Iz mog novog staništa pruža se pogled na cijeli zaljev, na sve naše divne otoke i na željezničku prugu koja mi je najbliže, od svih krasota. ali, ne, ja se ne bunim, jer ipak sam ja dijete željezničara. neki dan kada sam pospremala i pripremala taj isti stan, prošla mi ispod prozora ona stara dizel mašina i vratila me u djetinjstvo, kada me čuvala moja nonica, na sličnoj takvoj stanici, sa drugačijim pejzažem.. ču čuuuuuuu! i ne treba ti budilica. ali imam i nove alu prozore koji ne ne nedaju takvim zvukovim da uđu u moje gnijezdo.

odlazim već prvoga jer počinje nova akademska godina(nikada nisam mislila da će se to mene ticati, ali eto.)... i krećem u nove životne pobjede!:)

dosta o meni, pričajmo malo o mom autu:))) a kako ste mi vi? it's been a long time:))

Objavio nellie u 22. rujan 2008 11:54:46 | 11 komentara

..ovo moje malo mjesto iz dana u dan postaje sve tužnije, i ružnije, zbog nekih koji nenajavljeno odlaze i ne ostavljaju nam niti malo, ma čak niti olimpiski djelić stotinke da im kažemo bok. i onda krene šok, pa dođe nemoć, pa praznina, i na kraju jedna ogromna bol koja sjedi na prsima i ostavlja malo prostora za disanje... a dani prolaze, pa svatko to na svoj način uzme, ali samo pogledi su dovoljni i svi znaju o čemu se razmišlja. i onda utihne smijeh pa nastane ona sablasna tišina i prazni pogledi. a znamo da to nije riješenje, pa u njihovo ime utopimo onaj drugi smijeh u boci vina... a dani prolaze,  i kao da nema izlaza...

Objavio nellie u 20. kolovoz 2008 16:31:29 | 6 komentara

uglavnom, položila nellie svoj vozački, i prvu pomoć:)

voli vas vaša... nell

Objavio nellie u 16. ožujak 2008 13:54:26 | 11 komentara

Sjećate se onog posta, davno je to bilo, kada je nellie pisala o vozačkom ispitu, i kako je skup i to sve? e, skupila nellie lovu, plaća se na tisuću rata i tako..

danas je bio moj dan- ispit! i to samo testovi! ide nellie, sretna, proć će, naučila sve! a kad tamo- banana! sve riješit močno i fulam jedno fucking raskrižje i pljuf, padnem ko kruška!

pa mi daju uplatnicu- uplati- vidimo se za DVA TJEDNA! PAS MATER I SVEMU.

danas grizem- ali ne bobi. sve grizem.

Objavio nellie u 26. veljača 2008 11:01:28 | 6 komentara

                                                 ... nježni dodir tvoje ruke

neprestano zamijenjuje neki

nepoznati i sasvim

lagani,ugodni, a opet

nezgodni dah..

kao perom da prelazi od

potiljka i spušta se,

kada god zaželim

da nisam tu...

tko to ne želi izaći iz moje

prošlosti, tko to želi da

budem na dnu...

Objavio nellie u 11. veljača 2008 13:12:10 | 8 komentara

Moja draga T.Palonkica tagovala mene da ja pišem o svom art worku. pih! sad sam ja na stoijednom čudu jer nisam baš neki artista ali dobro, pokušat ću:) šta se mora nije teško, kaže naš narod.

znači pod jedan moram objavit pravila koja mi se neće copy/pasteat i ne bi ih sad prepisivala za niš, a i usotalom ovo duugo kruži našom malom virtualnom zajednicom da sam sigurna da ih svi već dooobro znate.

pod broj dra moram napisat osam(!) korisnih(!!) i zanimljivih(!!!) činjenica mo mom art worku...

pa da krenem!

1. ja sam vam dragi moji totalni antitalent za crtanje.. ali baš totalni, znači, ni auto ne znam pošteno nacrtat:) tako da vam o ovome neću baš puno pisat. e sad, jel bilo korisno i zanimljivo, nisam baš sure

2. ako se šminkanje(sebe i drugih) naziva art, a mislim da da (make up artist) onda sam tu već malo više doma.. i to je zaista jedna lijepa zanimacija, pogotovo kada to radiš za neke posebne prigode poput vjenčanja i sl..nema ponosnije od mene kada vidim da je mladas tip top našminkana i da svi gledaju u nju i ne vjeruju

3. od prvog razreda osnovne škole pohađala sam muzičku školu, nikad je nisam završila zbog nekih administrativnih gluposti ali još uvijek se bavim sviranjem i kavanskim pjevanjem, već evo dolazi i 10 godina kako sviram u vrlo uspješnom orkestriću i sve to skupa svakim danom ide sve nabolje.

4.još sam u osnovnoj školi, da bi se malo uvukla prof.tehničkoj išla na neke vezilje i tu smo mi radile one goblene ali nisam ja baš imala puno živaca za to

5. jedno sam se vrijeme bavila dizajniranjem torbi, pa sam rezala doma sve i svašta dok me nije majka uhvatila pa i mene i te torbe poslala na hlađenje

6. pjesmuljke pišem samo kada sam u teškoj depresiji, ali baš teškoj.. i onda kad me prođe i pročitam to sve, zabijem u kutiju pod krevet i tamo stoji dok se ne odlučim na generalno čišćenje sobe..

7. davno sam se ja bacila i na pisanje prvog vlastitog romana. naravno ljubavnog, ako ste sumnjeli.. imala sam 10ak godina i pisala sam ko luda.. naravno glavni glumci su bili lana i luka i oni dva su imali pravi meksičkosapunički život. pristup tom romanu imalo je nas četiri frendice iz Top Secret kluba i na to smo se zaklele nad Velikom knjigom pravila

i osma točka moga artističkog života zapravo se očituje kroz moje crtkaranje loših skica uređivanja interijera, ali ja to sve znam što to znači pa na kraju to ispadne nekako, ne znam ni sama kako... ali, kuću sam ugl ja uređivala i ko je vidio neka prosudi:)))

posljednjeg ću se pravila odreći, kill me if you want ali svi su već tagovani tako da nemam baš izbora.. eto, ako mogu priključujem se Tonkinom odabiru:)

za sve vas jedan veliki pozdrav iz vjetrovitog i napokon suncem okupanog Gorskog kotara:) i da, kako se nisam javila još od prošle godine, u ovoj vam želim sve što si sami poželjeti možete i to je to:)

Objavio nellie u 23. siječanj 2008 11:49:32 | 7 komentara

Dragi moji blogoljupci!

kako se nisam javljada poslijednjih nekoliko dana ili tjedana, nemam pojma, ne brojim pa da obavim sve što već ide u ovo doba godine. a i poslije neću stić jer za dva dana put Bosne putujem u ugodnom društvu Rexa, Tonkice i Najdražeg mi jelda momka! pa ne zamjerite ako se ne javim odmah ali nakon što se oporavim javljam vam se sa iscrpnim izvješćem!

a sada:

            Vama i Vašim najdražima, a i onima malo manje dragima od srca

želim sretne i radosne blagdane. da mi budete i dalje lijepi i pametni, zdravi i

veseli i da puno jedete ovih veselih dana! i nemojte se štedit što se ića i pića tiče,

jer samo jednom se živi.. a i uvijek imate onaj famozni 01.01.nove godine, kada

možete reći: "od nove godine prestajem pušit/jest/disat/pit/ljubit se/bit blesav/

etc."

voli vas i dalje, vaša Nellie the Great:)

p.s. i ugledajte se na g. Grdovića i darujte se:)

Objavio nellie u 27. prosinac 2007 15:45:38 | 12 komentara

Kako se datum u dvanaestom mjesecu penje sve više i više, ne mogu a da ne progovorim o darivanju i dilemi koja me muči...

oduvijek sam obožavala vrijeme Božića, sve one savršeno svijetleće lampice, uglavnom euforično raspoloženje ljudi oko mene i doba priprema i odluka... sve tako lijepo umotano u celofan, sa veliko crvenom mašnom na vrhu... Inače, obožavam šoping, naravno samo onda kada imam novčića u rezervi.. ali šoping, koji obavljam svake godine sa mojom majkom,  u službi velikog debelog djeda u crvenoj opravici, neizmjerno mi je draži od svih drugih šopinga tijekom godine.      u mojoj je obitelji općepoznato da se uvijek darujemo. nisu to velike stvari, ali tako su mi jako drage. na primjer, sveti Nikola uvijek nosi čarape i gaće. i to nama, "djeci". a Djed Mraz(ili Božićnjak???)  dolazi svima, i onim velikima... pa tako na Badnjak posložimo sve darove pod bor i očekujemo Božićni ručak i ostatak familije...  e sad, kako sam vam već i napomenula, ja i mama uvijek glumimo dobrog dedicu, i najčešće svima kupimo sitnicu ali sebi ne... ali, šta sad, sjetimo se, pa si nešto zamotamo na božićno jutro, tek toliko da je i poklončić s našim imenom pod borom..

Kako sam ja od ove godine tek prvi put službeno zaposlena, muči me pitanje... je li sada vrijeme da ja samostalno počnem kupovati darove za cijelu familiju ili se to broji tek od kad se odseliš ispod roditeljskog krova? 

znam da ćete mi sada reći da to ne ovisi o tome nego o dobroj volji, mene to još uvijek muči.. jer.. ja ovu novu godinu planiram provesti u Sarajevu, pa... ono.. možda da ne počne još ove godine moje darivanje... loool... i need money...

help                                                                                                       

Objavio nellie u 9. prosinac 2007 13:17:39 | 19 komentara

upravo sam se vratila sa aerobika i mogu vam priznat da me boli sve!! luda ona žena šta nas vodi! nema stajanja, sat vremena marširamo ko lude! ali neka, ja se nedam!

i otvorim blog a kad ono lijepih li novosti! al me muči ova slika u postu, nije da ćemo uvijek moć nać neku slikicu koja mi odgovara textu.. kao na primjer sad! ma neka.. naviknut ćemo se! a ja bi jedino promijenila- boju! malo mi je pretmurno! 

Objavio nellie u 3. prosinac 2007 21:04:43 | 13 komentara

Iskreno, nisam htjela gurat svoj mali nosić u politiku i predstojeće izbore.. no, jučer je u mom malom mistu jedna veelika stranka održala predizborni skup. Popilo se puno vinca, sve zbog par pišulinca koji će, kao i do sada, trpati sebi u džep a vas male ko j*b*.. 

Zašto to mislim i zašto ovo pišem? E pa isti su točno preko plakata moje male obiteljske tvrtke u usponu, zaljepili par ružnih i odavno out političara. Ma kako mi je to samo živce diglo danas, majku im. Mislim da je ovo samo jedan od dokaza da oni sami sebi u želudac skaču, a mi puišimo priče ko da nas je sad izbacilo sa Plutona pa nemamo pojma da su oni svi isti. Obećavaju brda i doline, a kad dođu Gore samo gledaju di će sebi pograbit više. Miris novca, opojni miris novca. A to šta im ljudi bježe iz bijede, trbuhom za kruhom, briga njih. I onda još odu van i nema ih 2 milijuna godina i onda bi oni glasali kako će meni bit sutra i da li ću ja imat za kruh(I moj brat Robert također). E neće majki. Ma fuj, sve mi se to gadi.

Najrađe bi na izborima zaokružila onu Gospodarsku stranku koja baš nije upućena u Europu i razne programe, jer nisu stručni, ali su bar priznali.

Bila bi svoj plakat zaljepila preko one velike ružne mu glave, i toplo mu preporučila da dođe k meni da ga malo sredim, moje bi mu usluge dobro došle.

Toliko o poticanju malog i srednjeg poduzetništva u našoj najdražoj državi. odavno sam ja još rekla: Skoči pa onda reci hop!

*Ljudski je život borba..

Objavio nellie u 21. studeni 2007 12:03:00 | 6 komentara

Objavio nellie u 19. studeni 2007 15:27:00 | 13 komentara